Nway Linn, glavni klinički direktor – RADIAS Health
Jedna od ideja koju cijenim u smanjenju štete je ono što smatram „vrijeme u banci“. Oporavak rijetko ide ravnom linijom. Osoba može ući u liječenje više puta. Može doživjeti razdoblja trijeznosti, vratiti se konzumaciji, smanjiti konzumaciju, ponovno se povezati s liječenjem ili jednostavno početi bolje brinuti o sebi. Ponekad se toliko usredotočujemo na to je li netko postigao trajnu apstinenciju da previdimo sve što su stekli putem. Međutim, to vrijeme nije izgubljeno.
Svako razdoblje oporavka može nešto uplatiti: znanje, vještine suočavanja, odnose, uvid, povezanost s pružateljima usluga, sigurnije prakse, poboljšano fizičko zdravlje ili iskustvo spoznaje da je promjena moguća. Kada se netko vrati na liječenje, ne mora nužno početi ispočetka. Mogu ponovno početi s više iskustva nego što su imali prije. Tijekom mnogih godina rada u području zlouporabe droga i liječenja mentalnog zdravlja, svjedočio sam ljudima čiji je oporavak uključivao trajnu trijeznost i drugima čija su putovanja uključivala mnoge povratke zlouporabi i višestruke pokušaje liječenja. Naučio sam da te pokušaje ne smatram neuspjesima. Spremnost da se pokuša ponovno sama po sebi je oblik otpornosti.
Smanjenje štete također nas potiče da gledamo dalje od upotrebe droga kao jedine mjere napretka. Kvaliteta života može se poboljšati na mnogo značajnih načina. Netko se može ponovno povezati s obitelji, dobiti smještaj, dosljednije uzimati lijekove, spriječiti predoziranje, poboljšati prehranu, riješiti kronično zdravstveno stanje, vratiti se na posao, smanjiti nesigurnu upotrebu droga ili jednostavno ponovno početi vjerovati pružatelju zdravstvene skrbi. Ove promjene su važne.
Istraživanja i nacionalne smjernice sve više prepoznaju oporavak kao holistički proces i priznaju da smanjenje štete i oporavak mogu koegzistirati, a ne konkurirati jedno drugome. Oporavak može uključivati poboljšanja zdravlja, dobrobiti, svrhe, povezanosti i kvalitete života, čak i kada putovanje osobe ne slijedi savršeno linearan put. Možda je najvažnije načelo ujedno i najjednostavnije: trenutna uporaba supstanci kod osobe nikada ne bi trebala određivati je li dostojna dostojanstva ili kvalitetne skrbi. Ljudi ne bi trebali morati pokazati savršen oporavak prije nego što se prema njima postupa sa suosjećanjem.
Ne bi trebali “uspjeti” u liječenju prije nego što zasluže još jednu priliku da ga prime. Naša je odgovornost držati vrata otvorenima, jer ponekad ono što izgleda kao još jedan pokušaj zapravo je netko tko crpi sav novac koji je već uložio u banku i pokušava još jednom.